:03:38
"Zato si unitio to preljepo cveæe?"
:03:59
"Ne tako brzo, mladi prijatelju!
Niko nije pobjegao od svoje sudbine."
:04:19
Bio je tamo i prodavaæ kuæa Knok, èudan
èovjek, koji je uvijek bio predmet ogovaranja.
Jedno je bilo sigurno: dobro je plaæao svoje radnike.