Persona
prev.
play.
mark.
next.

:46:23
Vidim da èitaš komad? To je
zdrav znak, reæi æu doktoru.

:46:32
Zar ne misliš da bismo uskoro trebali da odemo?
Poèinje da mi nedostaje grad.

:46:36
Tebi ne?
:46:53
Da li bi volela da me naèiniš
stvarno sreænom?

:46:57
Znam da je žrtva,
ali sada mi treba tvoja pomoæ.

:47:01
Nije ništa opasno.
Ali želim da razgovaraš sa mnom.

:47:06
Ne mora da bude posebno.
Bilo šta, šta imamo za veèeru -

:47:11
- ili ako misliš da je voda hladna posle
oluje. Ako je previše hladna za plivanje.

:47:16
Treba da razgovaramo samo par minuta.
Jedan minut.

:47:20
Možeš èitati iz knjige.
Samo reci par reèi.

:47:25
Moram pokušati da se ne naljutim.
Ti æuti i to je tvoj posao.

:47:30
Ali sada mi je potrebno da razgovaraš sa mnom.
:47:36
Draga moja ženo,
zar ne možeš izgovoriti jednu jedinu reè?

:47:42
Znala sam da æeš odbiti.
Ne možeš znati kako se oseæam.

:47:49
Uvek sam mislila da veliki umetnici oseæaju
veliko sažaljenje prema ostalim ljudima.

:47:54
Koje su stvorili iz oseæaja
velike simpatije i potrebe za pomoæi.

:47:59
To je bilo glupo s moje strane.

prev.
next.