:47:01
Zajedno samo nauèili kako preivjeti.
:47:06
Na svu sreæu, more je bilo puno riba,
:47:08
koje je Nigel lovio svaki dan.
:47:11
Neto kasnije, odvaili smo se u
unutranjost po voæe i povræe
:47:14
koje smo ubirali s raznolikog grmlja
:47:16
i drveæa koje je raslo po èitavom otoku.
:47:19
Brali smo palmino liæe
:47:21
i prièvræivali ga na stapke bambusa
:47:25
suhom morskom travom and balama.
:47:28
Sklonite koje smo tako podigli nije titilo samo od kie,
veæ i od nemilosrdnih vjetrova Santa Anne
:47:31
koji bi s vremena na vrijeme
pustoili otokom.
:47:34
Prolazile su godine i mi smo rasli,
:47:37
i poèeli zamjeæivati kako se u nama
bude novi, nepoznati osjeæaji.
:47:41
Osjeæaji koje nam
nitko nije mogao objasniti.
:47:44
Morali smo sami otkriti o èemu se radi.
:48:15
Tako je jednog dana
on otiao u ribolov.
:48:18
Tad sam posljednji put vidjela Nigela.
:48:21
Provela sam mjesece sama na otoku,
:48:24
sve dok me nije spasio
jedan brod koji je prolazio.
:48:27
Nikad neæu zaboraviti taj osjeæaj olakanja.
:48:31
Ne moe ni zamisliti kako je to
kad si odvojen od svoje obitelji
:48:34
u tako njenoj dobi.
:48:37
Mislim da mogu.
:48:40
Kada mi je bilo samo est godina,
:48:44
mama me je odvela u grad.
:48:46
Otili smo u jednu od onih velikih,
:48:50
starih robnih kuæa i ja sam se izgubio.
:48:52
Pokuali su je naæi preko razglasa,
ali razglas je bio pokvaren.
:48:57
Nikad vie nisam vidio svoju mamu.