Forget Paris
prev.
play.
mark.
next.

:18:09
Bilo bi ti udobnije u limuzini.
:18:11
Mnogo mi je udobnije ovde.
:18:17
Pretpostavljam da tvoj otac i ti
niste bili veoma bliski.

:18:21
Ne, on je otišao kada
sam imao 10 godina.

:18:23
Nikad neæu zaboraviti
poslednje što mi je rekao.

:18:26
"Skloni mi se sa puta."
:18:27
Ne možeš nigde da
kupiš takva seæanja.

:18:29
Pretpostavljam da ne.
:18:32
Biæeš na aerodromu za 90 minuta.
Vožnja je kao brza kao povetarac.

:18:36
Nikad ne bih rekao tako nešto.
:18:39
-Tako šta?
-"Kao povetarac."

:18:41
Sujeveran sam i to je
kao pozivanje nevolje.

:18:45
To je kao u onim starim ratnim filmovima.
Posle bitke su sedeli i prièali...

:18:49
...o odlasku kuæi, a ovde je
momak koga su nazvali Bruklin.

:18:52
"Kada doðem kuæi, otiæiæu da vidim…
Dodžerse, uzeæu dobar hot-dog...."

:19:02
To se uvek dešavalo, zar ne?
:19:03
Ako ikad uðem u mali avion,
A oluja æe, nikad neæu reæi:

:19:07
"Strašno lako."
:19:09
Nikad ne reci, “slavne poslednje reèi”.
Zato što bi mogle i da budu.

:19:14
Ti ste poremeæena osoba, zar ne?
:19:17
Nemaš pojma koliko.
:19:20
Po njemu, radio je vredno,
celim putem do Pariza.

:19:24
Znate one japanske filmove,
sa dinosaurusima na ulicama...

:19:28
...a oni ljudi su samo bežali i
èekali da ih nagazi?

:19:36
Naštimovao je svoj
šarm na factor 7...

:19:40
...i èini se da joj se on dopada,
ali on nije siguran.

:19:45
Nisam znala to o Viltu Èemberlenu.
:19:48
Kažu da je istina, ali znaš ...
:19:50
-Lepo sam se provela.
-Hvala za sve.

:19:54
Moramo da prestanemo da
se ovako susreæemo.


prev.
next.