Analyze This
prev.
play.
mark.
next.

:55:02
Gubiš živce, doktore.
Možda i ti trebaš terapiju.

:55:05
Stvarno moramo razgovarati.
:55:09
Ponestaje nam vremena.
:55:29
Udovica.
:55:30
Moja suæut.
:55:33
Kæi.
:55:34
Moja suæut.
:55:38
Brat.
:55:39
Suæut.
:55:47
Strašno mi je žao.
:56:05
Njega ne poznajem.
:56:12
Možemo Ii sad razgovarati?
:56:18
Zar ne shvaæaš? Nazvao si me
tatom! Radi se o tvojem ocu.

:56:22
Ma daj. Jesi Iud?
To je bio tvoj san.

:56:23
Jest, aIi i san o crnome
mIijeku bio je o tvojem ocu.

:56:26
Ne. U snu sam ja donio
djetetu crno mIijeko.

:56:29
Da, aIi Freud tvrdi da možeš
biti biIo tko u snu.

:56:31
Jebeš Freuda.
Nakon onog što si mi rekao. . .

:56:33
. . .zbog njega se
i ne usudim nazvati majku.

:56:36
Pokušaj me pratiti.
:56:38
Recimo da si ti to djetešce.
:56:41
Kakvo ti je mIijeko
donosio otac?

:56:43
Možemo Ii prestati
govoriti o mojem ocu?!

:56:45
Ne, u tome je stvar.
Moramo poèeti prièati o njemu.

:56:48
Teško je s tobom.
Znaš Ii kakav si?

:56:50
Evo kakav: ''Doktore, pomozi!
:56:52
BoIi me, pomozi, moIim te! ''
:56:54
''Dobro, pomoæi æu ti. '' ''Jebi se!
Nitko ne pomaže PauIu Vittiju! ''

:56:57
OdIièno. A evo što ti kažeš:
:56:59
''Da, vrIo zanimIjivo.
Što to tebi znaèi?


prev.
next.