:17:20
Doði... Poðimo...
Da tt otac oslijepi,
:17:29
jer prizor ovakav,
pomraèit æe mu oèi.
:17:33
Jedan sat oluje
potopi mirisne livade.
:17:36
A neæe mjesec
plaæa oèeve oèi?
:17:40
Ne bjei jer
alit æemo zajedno.
:17:44
O, kad bi alost
tugu mogla olakati!
:17:59
Èujte me, oci!
Plemeniti tribuni, stojte!
:18:05
Smilujte se starcu,
to mladost potroi
:18:08
u ratovima pogubnim,
dok vi mirno spavaste.
:18:12
Na krv prolivenu
u ratu za Rim,
:18:16
zbog ledenih noæi
koje sam probdio,
:18:21
i zbog suza
koje sad gledate,
:18:25
kako mi
ispunjavaju bore obraza.
:18:29
Smilujte se
mojoj osuðenoj djeci,
:18:34
èije due nisu
zle kao to se misli.
:18:56
Dvadeset i dva sina
ne oplakah nikad