:29:01
Za ruku svoju, ubrzo
æe imati sinove svoje.
:29:08
Njihove glave, mislim.
Kako me ovaj zloèin veseli,
:29:14
pri samoj pomisli!
Neka budale dobro èine,
:29:16
a dobre ljude
za zasluge prozivaju,
:29:18
Aronova dua
uvijek æe biti crna...
:29:22
Kao i lice njegovo.
:29:36
K nebu ovu
ruku podiem
:29:40
i svijam slabo
tijelo do zemlje.
:29:44
Ako se ijedna
sila smiluje suzama,
:29:47
nju pozivam. Hoæe
li i ti kleèati sa mnom?
:29:54
Doði, srce moje, jer
nebesa usliit æe molitve nae
:29:59
ili æemo uzdasima
naim, zamagliti svod
:30:03
i pomraèit sunce,
kao to oblaci nekad èine,
:30:05
u grudi svoje
kad ga sakriju.
:30:08
O, brate, govori o moguæem
i ne zalazi u duboku krajnost.
:30:15
Nije li moja bol duboka
i bez dna? Neka mu izraz
:30:21
bezdan bude. -Ali neka
razum vlada tugom tvojom.
:30:26
Da ima razloga ovoj bijedi
granice boli bih postavio!
:30:35
Kada nebo plaèe,
zar ne plavi zemlju?
:30:41
Kad vjetrovi bjesne,
zar more ne poludi,
:30:47
prijeteæi nebu
licem podbulim?
:30:51
Hoæe razlog
ovom neredu?
:30:58
Ja sam more.