Titus
prev.
play.
mark.
next.

:40:00
Èuj, Marko, što kaže.
Tumaèit umijem njene znake.

:40:03
Kaže da ne pije ništa do suza.
:40:05
Tužbalice nijema,
nauèit æu misli da ti èitam.

:40:11
Uzdahnut neæeš,
ni batrljke nebu diæ,

:40:16
ni mignut, ni glavom
klimati, ni kleèati,

:40:20
ni znaka davati,
:40:22
a da u tom
ne vidim alfabet

:40:24
i vježbom njihovo
znaèenje shvatim.

:40:25
Šta to , Lucije,
nožem udaraš?

:40:36
Ubio sam,
gospodaru, muhu.

:40:38
Van, ubojico!
Srce moje si ubio!

:40:41
Onaj što nedužne ubija,
Titov unuk neæe biti. Odlazi!

:40:43
Vidim da mi društvo nisi. -Ali
gospodaru, ubio sam tek muhu.

:40:47
Tek? Šta ako
mušica majku i oca ima?

:40:51
Kako æe otpustit
svoja tanka, blistava krila

:40:54
i tužno zrakom zujati!
Jadna, bezopasna mušica,

:40:56
svojim divnim
zujanjem, došla nas radovat,

:41:02
a ti si je ubio.
-Oprostite, gospodine,

:41:05
bila je to crna, ružna
muha, kao carièin Maur.

:41:09
Zato sam je ubio.
:41:13
Oprosti mi što sam te ukorio
jer milosrdno djelo si uèinio.

:41:23
Daj nož. Ubost æu je,
zamišljajuæ da je Maur

:41:27
što je došao u
namjeri da me otruje.

:41:31
Ovo je za tebe,
a ovo je za Tamoru!

:41:33
Mislim da poraženi još nismo,
kad muhu ubijamo što doleti

:41:41
jer je nalik
Mauru, kao ugalj crnom.

:41:49
Hej, zlato, hoæemo na vožnju?

prev.
next.