:11:00
ovako mu se prkosi?
Gospodo, vi znate,
:11:05
kao to znaju svemoæni bogovi,
ma to ovi mutitelji mira
:11:11
stavljali u ui ljudima, nita
drugo nego po zakonu im sudili,
:11:15
svojeglavim
sinovima Andronika.
:11:19
to ako mu
alost duh obuzme?
:11:25
Hoæemo li mi biti predmet
njegove osvete, njegovog bijesa,
:11:29
njegovog ludila
i njegove gorèine?
:11:32
Sad zadovoljtinu
od Neba trai.
:11:35
Vidite? Pie Jupitru
pie Mrkuru, pa Apolonu,
:11:39
bogu rata... Svici
to letjet æe ulicama Rima!
:11:46
ta je to do
zavjera protiv Senata
:11:50
i javna objava nae nepravde?
Lijep smisao za alu, zar ne?
:11:59
Hoæe reæi da
u Rimu pravde nije bilo?
:12:02
Gospodaru mog
ivota, voðo mojih misli...
:12:05
Ali, dok ja ivim,
njegovo glumljeno ludilo
:12:10
neæe prikrivat
ovakve uvrede.
:12:15
Vidjet æe on da
pravda u Saturninu ivi.
:12:20
Ako spava, probudit
æe je i ona æe, u bijesu,
:12:25
sasijeæi i
najoholijeg urotnika.
:12:31
Smiri se i istrpi
grijehe Titove starosti,
:12:35
posljedice tuge
za sinovima hrabrim,
:12:40
èiji gubitak ga duboko ubode
i na srcu mu oiljak napravi.
:12:44
O, Tite, jo se nisam
obraèunala s tobom.
:12:48
Oruje uzmite, gospodo. Rim
veæeg povoda nikad imao nije!
:12:52
Goti su se okupili.
Snagom odluènih vojnika,
:12:56
eljnih plijena,
k nama hitro stiuu,
:12:58
pod vodstvom Lucija,
sina starog Andronika.