1:30:00
Dosta je! Pomisli na naeg sina!
-Viktoru nita ne fali. -Fali!
1:30:06
Ima komare,
kae da viða devojèicu
1:30:09
koja je èak zaposela
ovu gospoðu!
1:30:12
Molim te, hajde da napustimo
kuæu! -Dobro.
1:30:16
Odlazimo sutra ujutru.
-Hvala Bogu...
1:30:23
Idem da pogledam Viktora.
1:30:28
Jo jednom, hvala vam to ste
doli. -Sa zadovoljstvom.
1:30:31
Nadam se da smo vam pomogli.
-Svakako,
1:30:34
mada nije bilo najprijatnije
veèe mog ivota...
1:30:39
U poèetku nisam mogla da shvatim
ta æe mi jastuci u ruci.
1:30:49
I zato se niste pomerali.
1:30:55
Onda sam znala.
1:31:00
Dogodilo se.
1:31:06
Ubila sam svoju decu!
1:31:14
Uzela sam puku,
stavila je na svoje èelo
1:31:24
i povukla obaraè.
1:31:30
Nita...
1:31:39
A onda sam èula va smeh
iz spavaæe sobe.
1:31:46
Igrali ste se s jastucima
kao da se nita nije dogodilo.
1:31:52
Pomislila sam...
1:31:55
da mi je milostivi Bog
pruio jo jednu ansu,