How the West Was Won
prev.
play.
mark.
next.

:04:03
Nigdje se nisu skrašavali,
stalno u pokretu.

:04:07
Noge u mokasinama
i nepotkovani konji

:04:10
nisu ostavljali traga
na zemlji.

:04:14
Kao i Indijanci s kojima
su živjeli u miru.

:04:17
Željeli su samo ono što su
nalazili, a i toga malo.

:04:22
Planine, šume,
opasni tereni,

:04:25
za njih su bili nepromenljivi
kao zvijezde,

:04:29
i isto tako nepopustljivi.
:04:34
Daleko iza planina,
iza talasastih dolina,

:04:38
ostavili su ljude sa Istoka,
ljude koji su bili puni

:04:42
nemira na drugi naèin.
:04:44
One koji bi pogledali vodu
i vidjeli mlinaru,

:04:47
šumu i vidjeli graðu
za kuæe,

:04:49
polje puno kamenja
i vidjeli farmu.

:04:52
Njihova lica i instinkti su
bili okrenuti ka Zapadu,

:04:57
još od Plimutske stene
i Džejmstauna.

:05:00
Traperi su išli vuèjim
stazama, krivinama kanjona,

:05:04
ali za cijele porodice koje su
htele da prate sunce,

:05:07
morali su da postoje
širi putevi.

:05:10
Nisu postojali putevi u
divljini, samo rijeke.

:05:14
Ali one su tekle u pogrešnom
smeru, od sjevera ka jugu,

:05:17
ili su se prekidale
kod Eli Gejnisa.

:05:21
Sve dok jednog dana nije
nastala nova rijeka,

:05:24
u glavi èovjeka koji se
zvao Duit Klinton.

:05:27
Smislio je reku koja
bi išla na Zapad.

:05:30
Kako Amerikanci umeju da
sprovedu svoje snove,

:05:33
ona je i nastala. Kanal Eri
je napuštao reku Hadson

:05:38
iznad Albanija i vodio pravo
preko Velikih jezera.

:05:41
Ljudi koji su žudeli za
netaknutom teritorijom

:05:45
i novim životom, sada su
imali put kojim su išli.

:05:48
I krenuli su.
:05:50
"Ponos Jerihona" sad
prima putnike!

:05:54
Penjite se svi koji putujete
"Ponosom Jerihona"!

:05:57
Porodica Remzi, Piter Smit,
porodica Skoga,


prev.
next.