Persona
prev.
play.
mark.
next.

:21:03
Sestra Alma uživa u svojoj seoskoj izolovanosti
i vodi krajnjeg raèuna o svom pacijentu.

:21:50
Zar ne znaš da je maler
uporeðivati ruke?

:22:10
Elizabet? Mogu li ti proèitati nešto
iz svoje knjige?

:22:15
Ili ti smetam? Ovde kaže:
:22:19
"Sva zebnja koju nosimo u sebi,
svi naši spreèeni snovi" -

:22:23
- "nerazumljiva okrutnost,
naš strah od izumiranja" -

:22:28
- "bolni uvid
u naše zemaljsko stanje" -

:22:31
- "su lagano erodirali našu nadu
za spasom na onom svetu."

:22:37
"Urlik naše vere i sumnja
u mrak i tišinu" -

:22:42
- "je jedan od najgroznijih dokaza
naše napuštenosti" -

:22:46
- "i našeg užasnog,
neizrecivog znanja."

:22:51
Misliš li da je tako?
:22:57
Ja ne verujem.

prev.
next.