:12:02
uz mene dok je vlak
ulazio u Rigu.
:12:07
Los! Dalje! Napolje! Bre!
:12:33
Putovali smo iz Berlina
tri dana i tri noæi
:12:36
u stoènim vagonima bez
kapi vode i zalogaja hrane.
:12:40
Mrtvi su nas skoro guili,
a bilo ih je mnogo.
:12:43
Tamo sam vidio prvi put,
kapetana Eduarda Romana,
:12:50
SS komandanta logora,
"kasapina".
:12:58
Svakog dana stizao je novi
transport zatvorenika.
:13:02
Roman je mnogo ena,
djece i starih unitio,
:13:08
odmah po dolasku. Bili
su kao mrtvi "vredniji".
:13:12
Njihova odeæa, kosa, zubi.
Kakav èist gotovinski novac!
:13:15
Ali Ester i ja smo preiveli
tu godinu.
:13:19
Prije rata bio sam arhitekta,
dovoljno sam poznavao
:13:23
stolarski zanat da bi mi
to da li da radim.
:13:24
Radili smo po dvanaest
sati u radionicama logora
:13:28
ili u fabrikama drvne
graðe, u vlanim,
:13:30
ledenim umama
kraj obale.
:13:33
Naredne zime sam vie puta
mislio da æe Ester umrijeti.
:13:37
Glad, hladnoæa, stalne
surovosti bezmalo su slomile
:13:42
njen duh i elju ivjeti.
Ipak, u poreðenju
:13:46
s nekima, imali smo sreæe.
Mnogi zatvorenici nisu
:13:49
uopce dobijali hranu, sve
dok nisu umrli od gladi.
:13:53
Roman je imao hobi. Volio
je da unitava ljudska biæa.
:13:58
Prvo, duu, a onda tijelo.
Ponekad se Roman