1:42:02
Dugo si prièao
kao beba.
1:42:07
i za sve te godine nisi imao
nikakv izraz na licu.
1:42:12
Jednom, kada sam se
naslonio na tebe...
1:42:16
oslunuo sam tvoje
malo telo.
1:42:18
bilo je ispunjeno
glasnim smehom.
1:42:21
Najvie si voleo orah
u dedinom vrtu.
1:42:25
Satima si sedeo
pod njim.
1:42:28
Da.
1:42:30
Drao si lutkicu koja
je uvek igrala.
1:42:32
Pod tim drvetom su ti smetali
jedino odrasli koji
1:42:36
su se alili na komarce.
1:42:42
Kada su otsekli tvoje
lokne,
1:42:44
da bi lièio na deèaka,
1:42:46
nisi plakao.
1:42:48
Iako si eleo.
1:42:51
Ali je tvoj nos tada
pobelo.
1:42:57
Za vreme nastave si
voleo da gleda kroz prozor.
1:43:01
Prozori su bili veoma visoki.
1:43:03
Sa zastorima od
zamuæenog stakla.
1:43:06
Osim onih na vrhu,
1:43:09
koje je uèitelj otvarao dugim tapom
sa kukom na kraju.
1:43:15
Uvek si se smetao u klupe iz
kojih si mogao da vidi
1:43:19
pokrete drveæa, ptice
i oblake.
1:43:25
Sve do jednog momenta.
1:43:27
Onmog, kada si reio
da odraste.
1:43:30
Po svaku cenu.
I to je pre moguæe.
1:43:32
eleo si da postane
arhitekta.
1:43:34
Da gradi kole od
stakla..
1:43:36
koje bi se rotirale, prateæi
kretanje sunca.
1:43:38
A tokom noæi, dok
deca spavaju,
1:43:40
uèitelji bi kolu postavljali
na startnu poziciju.
1:43:47
Kada si uao u 14-tu,
1:43:51
ti si se zaljubio,
1:43:53
u devojèicu Mildu Kozelvort.
1:43:56
Oh, da!