:06:02
Mrzio sam sebe.
:06:06
Ne, evo to je zapravo bilo.:
Mrzio sam svoju ulogu.
:06:18
Imao sam toliko toga za reæi,
ali nikoga da me saslua.
:06:23
A onda se dogodilo.
:06:28
Bilo je to neto nevjerojatno
i posve neoèekivano.
:06:33
Poèeo sam pisati tzv. izjavu o misiji.
To nije obièan dopis.
:06:38
Prijedlog za buduænost nae tvrtke.
:06:43
Takve se noæi ne dogaðaju èesto.
Morao sam je iskoristiti.
:06:49
Namjeravao sam napisati jednu
stranicu. Napisao sam ih 25.
:06:53
Iznenada sam se ponovno pretvorio
u sina svoga oca.
:06:57
Sjetio sam se jednostavnih radosti
njegova posla.
:07:01
Kako je na stadionu
kad moj igraè pobjeðuje.
:07:06
Kako bismo ih trebali tititi, i kad
su zdravi i kad su ozlijeðeni.
:07:10
Uz toliko klijenata, zaboravili smo
to je doista vano.
:07:15
Pisao sam i pisao i pisao...
A pisanje mi inaèe ne lei.
:07:20
Sjetio sam se rijeèi moga prvog
uèitelja, Dickyja Fox a.:
:07:25
Za ovaj je posao presudna
osobnost odnosa.
:07:29
Odjednom mi se prosvijetlila pamet.
Rjeenje je bilo.: manje klijenata.
:07:35
Manje novca. Vie skrbi za njih.
Vie skrbi za sebe same. ivot nam tek poèinje!
:07:41
Prvi æu priznati da je to to sam
napisao bilo sentimentalno.
:07:44
Nije me bilo briga. Jednostavno
nisam vie mogao muljati.
:07:49
Bio sam onakav kakav sam
oduvijek elio biti.
:07:59
Otiao sam u fotokopiraonicu
i napravio 110 kopija.