Jerry Maguire

:07:01

Kako je na stadionu
kad moj igraè pobjeðuje.

:07:06

Kako bismo ih trebali štititi, i kad
su zdravi i kad su ozlijeðeni.

:07:10

Uz toliko klijenata, zaboravili smo
što je doista važno.

:07:15

Pisao sam i pisao i pisao...
A pisanje mi inaèe ne leži.

:07:20

Sjetio sam se rijeèi moga prvog
uèitelja, Dickyja Fox a.:

:07:25

Za ovaj je posao presudna
osobnost odnosa.

:07:29

Odjednom mi se prosvijetlila pamet.
Rješenje je bilo.: manje klijenata.

:07:35

Manje novca. Više skrbi za njih.
Više skrbi za sebe same. Život nam tek poèinje!

:07:41

Prvi æu priznati da je to što sam
napisao bilo sentimentalno.

:07:44

Nije me bilo briga. Jednostavno
nisam više mogao muljati.

:07:49

Bio sam onakav kakav sam
oduvijek želio biti.

:07:59

Otišao sam u fotokopiraonicu
i napravio 110 kopija.

:08:03

Èak su i korice nalikovale na
Lovca u raži.

:08:07

Moj je naslov bio.:
Ono što mislimo, a nikad ne kažemo:

:08:12

Buduænost naše struke.

:08:15

To je put do slave.
Treba imati muda.

:08:22

Hvala.

:08:25

- Svatko je dobio primjerak.
- Neke životinje hodaju na dvije noge.

:08:28

Ne žele mir.

:08:32

Društvo valja zaštititi
od tih izopaèenih umova. Bum!

:08:52

Bok,

:08:56

ovdje Jerry Maguire.
Jeste li raspodijelili one...?