:01:01
Negdje u Poljskoj
zima 1944.
:01:03
I ti me pita, kao idova:
:01:06
'Kako si mogao prièati takve viceve
u vremenu kao to je bilo tada?'
:01:10
Tako smo preivjeli.
:01:13
To je bile neto to nam je
pomagalo nastaviti ivot.
:01:15
Sve ostalo,
uzeli su nam Nijemci.
:01:18
Podigli su visoke zidove sa bodljikavom
icom da bi nas zatvorili u geto.
:01:23
Bili smo izolirani od ostatka svijeta,
i godinama nismo imali nikakvih vesti.
:01:27
I mi smo nali utjehu u malim stvarima.
:01:32
U crnohumornom vicu.
:01:34
U sunèanom danu.
:01:36
U glasini koja je budila nadu.
:01:38
Zato sam odlazio
i sjedio pored zida geta,
:01:41
i gledao u drvo ispod kog
sam prvi put poljubio Hanu.
:01:45
I pored tog zida
je sve i poèelo.
:01:57
Sa jednim jedinim listom novina.