:31:02
Èuj um njenih uzdaha.
Ona je nebo to plaèe,
:31:08
ja sam zemlja. More
moje burkaju njeni uzdasi.
:31:15
Zemlja moja mora,
njenim stalnim suzama,
:31:18
biti preplavljena,
potopljena i utopljena.
:31:23
Ne mogu skriti njenu bol,
nego ih, kao pijanac, povraæam.
:31:26
Pusti me.
:31:31
Gubitnike treba pustiti
da olakaju svoju duu
:31:35
gorkim jezicima svojim.
:32:49
Vrli Andronièe, zlo
ti je plaæeno za ruku
:32:54
koju caru posla. Evo
glava tvojih plemenitih sinova,
:32:59
a evo i ruke,
vraæene s prezirom.