Titus
prev.
play.
mark.
next.

:31:02
Èuj šum njenih uzdaha.
Ona je nebo što plaèe,

:31:08
ja sam zemlja. More
moje burkaju njeni uzdasi.

:31:15
Zemlja moja mora,
njenim stalnim suzama,

:31:18
biti preplavljena,
potopljena i utopljena.

:31:23
Ne mogu skriti njenu bol,
nego ih, kao pijanac, povraæam.

:31:26
Pusti me.
:31:31
Gubitnike treba pustiti
da olakšaju svoju dušu

:31:35
gorkim jezicima svojim.
:32:49
Vrli Andronièe, zlo
ti je plaæeno za ruku

:32:54
koju caru posla. Evo
glava tvojih plemenitih sinova,

:32:59
a evo i ruke,
vraæene s prezirom.


prev.
next.