Titus

:33:02

Nek mi srce bude pakao vjeèni!
Ovo je više bijeda nego što

:33:06

èovjek podneti može. -Ovaj
prizor tako duboku ranu stvara,

:33:09

ali mrski život traje i dalje.
-Jadnice, jao,

:33:15

poljubac ne pomaže, kao ni
mrzla voda izgladnjeloj zemlji.

:33:20

Kad æu se probuditi iz ovog
užasnog sna? -Umri, Andronièe!

:33:26

Ti ne sanjaš.
Pogledaj glave svoja dva sina,

:33:32

tvoju ratnièku ruku,
tvoju osakaæenu kæerku,

:33:39

tvog prognanog sina,
blijeda kao bez krvi,

:33:44

i mene, svog brata,
kao kamen hladnog i nijemog.

:33:49

Sad više neæu
prijeèit tvoju bol.

:33:53

Èupaj srebrne kose!
Ogloði drugu ruku zubima svojim!

:33:57

I nek prizor
ovaj bude zadnji,

:33:59

jadnim nam oèima.
Sad je za oluju vrijeme!

:34:03

Zašto šutiš?

:34:07

Zašto se smiješ?

:34:15

Jer suza nemam
više koje bih prolio.

:34:21

Ova tuga je
neprijatelj, okupirala je

:34:27

vlažne mi oèi i
zalijepila ih suzama,

:34:32

Gde da naðem
peæinu u kojoj osveta živi?

:34:38

Ove dvije glave govore
i prijete da mira neæu naæi,

:34:43

dok zlodjela
ova ne otplatim

:34:48

u grlima onih
što ih prozvaše.

:34:56

Da vidim što èinit moram.
Vi, tužni ljudi, okružite me,