Titus

:48:02

Gospodo, sa svom poniznošæu,
donosim pozdrave vašoj èasti.

:48:12

Moj djed, dobro
obavješten, po meni šalje

:48:16

najbolje oružje iz oružare
da nagradi vašu èasnu mladost,

:48:20

nadu Rima. Naredi mi da
ovo kažem, stoga i govorim.

:48:24

I sad vas obojicu napuštam...
Kao krvave zloèince.

:48:46

O, to su Horacijevi
stihovi. Dobro ih znam.

:48:50

´´Onaj koji je èistog
života i bezgrešan,

:48:52

ne treba luk i strelu Maura.´´
-Da, toèno. Horacijevi stihovi.

:48:57

Da, vi ih imate.
Kako je to budalast biti.

:49:02

Ovo više nije šala. Starac
je pronašao njihovu krivnju

:49:06

i šalje im oružje,
u stihove umotano,

:49:08

koji više ranjavaju,
nego što oni to slute.

:49:12

Da mudra carica
naša u postelji ne leži,

:49:15

pljeskala bi
Andronikovoj ideji, ali...

:49:20

Nek se odmara
od trudova svojih.

:49:26

Hajde, poðimo, pomolimo
se bogovima za milu majku

:49:30

u trudovima.

:49:33

Molite se vrazima.
Bogovi nas napustiše.

:49:39

Zašto careve trublje trube?
-Zbog radosti jer sina je dobio.

:49:45

Tko to ulazi ovdje?

:49:51

Dobro jutro, gospodari.
Jeste li vidjeli Arona, Maura?

:49:56

Manje ili više crna, nije ni
važno. Evo Arona, što æe ti on?