:21:00
Smatra da treba da ti
dam proviziju,
:21:05
jer su rtve bili nemaèki
Jevreji? -Da.
:21:11
Ljudi ne ele da znaju. To
ti je æorak! -Za mene nije!
:21:18
Posluaj me, zaboravi to.
:21:24
Piter, zato? Zato odjednom
eli to napraviti?
:21:29
Gotovo je. Nitko vie ne voli
ta jeziva suðenja.
:21:34
To uznemirava ljude. -Istina
ne treba da ih uznemiri.
:21:38
ta je istina?
:21:41
ta vi, mladi, zaista znate?
Bili ste suvie mladi
:21:44
da bi shvatili kako je bilo.
-Skuvaæu kavu.
:21:53
Majko, kako je tebi bilo?
:21:58
Meni?
:22:02
Tada smo ivjeli u ulici
Perfal.
:22:06
Bio si ovoliki.
:22:10
Bombardovali su svake noæi.
Jednog dana smo izali
:22:14
iz podruma, a cijela ulica
je bila ièezla.
:22:19
Svuda zapaljive bombe.
:22:22
Sve to sam pokuala,
:22:30
sve to sam pokuala,
bilo je da ti zaklonim oèi,
:22:33
da ne vidi kako ljudi
gore kao buktinje.
:22:38
Kad se tvoj otac uveèe vratio,
trebalo mu je tri dana
:22:41
da nas pronaðe, poto smo
se s jo jednom porodicom
:22:45
odselili u drugi dio
grada, Altonu.
:22:47
Vjerojatno to pamti.
:22:51
Kako je moj otac izgledao?
:22:55
Da li je bio kao ja?