:22:02
Tada smo ivjeli u ulici
Perfal.
:22:06
Bio si ovoliki.
:22:10
Bombardovali su svake noæi.
Jednog dana smo izali
:22:14
iz podruma, a cijela ulica
je bila ièezla.
:22:19
Svuda zapaljive bombe.
:22:22
Sve to sam pokuala,
:22:30
sve to sam pokuala,
bilo je da ti zaklonim oèi,
:22:33
da ne vidi kako ljudi
gore kao buktinje.
:22:38
Kad se tvoj otac uveèe vratio,
trebalo mu je tri dana
:22:41
da nas pronaðe, poto smo
se s jo jednom porodicom
:22:45
odselili u drugi dio
grada, Altonu.
:22:47
Vjerojatno to pamti.
:22:51
Kako je moj otac izgledao?
:22:55
Da li je bio kao ja?
:23:02
On je uvijek bio vrlo
siguran u sebe.
:23:12
Moda, jo malo stameniji.
:23:21
Pa, onda æu ti neto reæi.
:23:28
Otac bi prije svih ostalih
rekao, "Nastavi".
:23:32
Ne volim tampu. -Neæe biti
problema, samo jedna prièa,
:23:37
ljudsko interesovanje, znate?
-Ne moete gore,
:23:41
opet sam izdao sobu.
:23:45
Imao je neku imovinu?
-Imovinu?
:23:50
Pozadi je. -Mogu li da je
vidim? -Moe.