Yin shi nan nu

:59:03

Dobro sam!

:59:17

- Djede Chu!
- Shan-Shan, Jin-Rong, uðite!

:59:22

Trebala sam doæi ranije,
da vas posjetim i osobno vam zahvalim.

:59:26

Jin-Rong je prezauzeta da bi me dovela.
Samo što je nisam natjerala.

:59:31

Rekla je da ste vi i cijela vaša obitelj
stvarno lijepo brinuli o njoj.

:59:34

To je bila moja dužnost.
Jia-Jen i Jin-Feng su dobre školske prijateljice.

:59:40

I vi ste brinuli o mojoj kæeri
dok sam ja bio u Tainanu.

:59:43

Naposlijetku, Jin-Rong je sama u Taipeiju....

:59:45

- Shan-Shan!
- Ujnice, hoæemo li crtati?

:59:48

- Za ujaka Chua.
- Hvala, ali...

:59:50

- Jia-Jen, toliko vremena je prošlo.
- Gospoðo Liang!

:59:53

- Još predaješ u istoj školi?
- Da.

:59:55

- Još uvijek neudana?
- Da.

:59:58

Uistinu, brak je takva gnjavaža.

1:00:01

Loš brak je kao teret.
Možda isto tako težak kao i dobiti razvod.

1:00:05

Koliko oèajna trebaš biti
da bi se udala za muškarca
kao što je Jin-Rongin muž?

1:00:09

Isto toliko kao i kada stari pas
laje na maèke.

1:00:11

A na kraju, ostaneš potpuno sama.

1:00:14

- Zar nije tako, gospodine Chu?
- Je.

1:00:16

- Mama, zašto to prièaš?
- Ali, to je istina!

1:00:19

- Posluži voæe, Jia-Jen.
- Dobro.

1:00:22

- Vaša druga kæer?
- Najmlaða.

1:00:24

- Dobar dan, gospoðo Liang.
- Koliko ti je godina?

1:00:27

- Dvadeset.
- Vrijeme ti je za deèka.

1:00:29

Nemoj samo toliko èekati kao tvoja starija sestra.

1:00:32

- Da sjednemo.
- Hoæete li èaj?

1:00:35

- Možemo li sada crtati?
- U redu.

1:00:39

- Gospoðo Liang.
- Ti si?

1:00:41

- Jia-Chien.
- Tako je.

1:00:43

Ti si broj dva.

1:00:44

- Zar nije slatka?
- Hvala.

1:00:47

- Još nisi bila u Taipeiju?
- Nije važno. Dobro je i kod kuæe.

1:00:51

Imaš li deèka?
Sigurna sam da ih imaš nekoliko.

1:00:54

Drži sve karte otvorene.

1:00:56

Ne slušaj što muškarci prièaju,
ali prati što rade. Jasno?