:54:00
Bilo bi dobro da
izadjemo svi zajedno.
:54:03
Nema svrhe misliti o tome.
:54:05
Izdrzavacemo celu godinu,
ni sat manje.
:54:08
Kada izadjem, reci cu Ocu
Bobbyu da pozove par brojeva.
:54:12
Skrati za mesec ili dva.
:54:13
Nema sta da se prica.
:54:15
Ima puno toga da se prica.
:54:17
Mozda bi ljudi, ako bi znali sta
se desava ovde, uradili nesto.
:54:20
Ne zelim da iko zna.
:54:22
Ni Otac Bobby, King Benny,
Debeli Mancho, ni moja majka.
:54:28
Niko.
:54:29
Da. Ni ja.
:54:31
Mislim, ne znam sta bih rekao
bilo kome ko bi znao.
:54:34
Ne mogu se setiti nikoga
ko bi trebao cuti za ovo.
:54:37
Mislim, ili nece poverovati,
:54:39
ili ce ih boleti dupe.
:54:41
Da, mislim da cak ne treba
ni mi da pricamo o tome
:54:43
dok se ne zavrsi, razumes?
:54:45
Nemamo izbora do da zivimo s tim,
:54:48
a prica cini zivot tezim.
:54:51
Tako je bolje da ne pricamo
o tome.
:54:53
Istina ostaje kod nama.
:54:58
Zelim da mogu da zaspim jedne noci...
:55:01
i da ne brinem
ko ce mi uci u sobu,
:55:04
i sta ce mi se desiti.
:55:06
Ako mogu to imati...
:55:11
onda cu biti srecan.
:55:15
Jednog dana, John.
:55:16
Obecavam.
:55:32
Bili su to poslednji sati
mog boravka
:55:35
u Wilkinson Domu za decake.
:55:37
Dali su mi cetiri kopije
moje otpusnice,
:55:39
poslednji podsetnik
o vremenu u Wilkinsonu.
:55:44
Nisam cuo kljuc
koji se okrenuo u bravi,
:55:47
i nisam cuo jako skljocanje brave.
:55:50
Trebalo bi da spavas.
:55:52
Samo sam hteo da se oprostimo.
:55:55
Svi mi.
:55:59
Rekao sam mu pravo u lice.